Glavne faze razvoja dinamičke ravnoteže
Deca u uzrastu do 4 godine moraju naučiti kontrolisati svoje telo i kretati se u svim pravcima na svojim nogama.
Deca u uzrastu od 4 godine mogu hodati stavljajući jednu nogu ispred druge po putu širokom bar pola metra.
U uzrastu od 6 godina deca mogu hodati stavljajući jednu nogu ispred druge po putu širokom kao jedno njihovo stopalo.
Psihomotorni razvoj
Psihomotorni razvoj dece zasniva se na genetici, motoričkim veštinama i psihologiji. Proizvod može uticati na psihomotorni razvoj deteta ako utiče na njegove motoričke sposobnosti. Motorni razvoj ima nekoliko velikih komponenti: mapiranje tela, dinamička koordinacija, ravnoteža, koordinacija ruku i očiju, fine motoričke veštine i vremensko i prostorno strukturiranje.
Mapa tela
Mapa tela se odnosi na detetovu percepciju svog tela, što im omogućava da savladaju svoje pokrete i razviju samosvest. Razvija se na osnovu senzacija i radnji ("telo koje oseća, kreće se"), pre nego što bude predstavljena i opisana ("telesna predstava", crtež osobe).Što se dete više kreće, to više uči da precizira svoju mapu tela i bolje je u stanju da se kreće.
Koordinacija očiju i ruku
Koordinacija oko-ruka uključuje radnje koje su potrebne za ciljanje delom ili celim telom: za malu decu, prateći put, zatim ciljajući prvo na velike predmete i mete rukama i nogama, pre nego što pređu na sve manje predmete i mete dok uče da kontrolišu svoje prste: sviranje klavira, navlačenje perli na žici, pisanje.
Vremenska i prostorna svest
Svest o vremenu i prostoru obuhvata sve ono što uključuje detetovu percepciju sebe u vremenu (pre/posle, ritmička aktivnost, dan/noć, godišnja doba, itd.) i prostoru (ispred/iza, na/ispod, desno/levo, itd.)